U Zagrebu je 22. siječnja 2026., okrijepljena svetim sakramentima preminula naša sestra Tarzicija Hojsak, članica Provincije Bezgrješnog začeća BDM – Zagreb. Doživjela je 96 godina, a u milosrdničkom je zvanju 69 godina Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 27. siječnja u Zagrebu, na Mirogoju.
Gospodin je našoj s. Tarziciji Hojsak podario 96 godina života i samo je Njemu poznato što se sve događalo tijekom tog dugog razdoblja. Rođena je 29. studenoga 1929. u Šinkovici Bednjanskoj, od oca Slavka i majke France, rođene Kreš.
Gospodin je za sebe oblikovao malu Maricu u osobu koja zna trpjeti, žrtvovati se i opet ostati dostojansvena. U dobi kad je imala pet godina, a njezin brat samo dvije, preminuo im je otac. Neizbježno je bilo odrasti ranije za odgovornost i teške poslove u polju. Uz sazrijevanje i polazak u školu u njoj se rađao redovnički poziv i želja za odlaskom u samostan. U Družbu sestara milosrdnica stupila je 15. travnja 1955. godine. Ulaskom u novicijat 14. kolovoza 1956. obukla je redovničko odijelo i dobila ime s. Tarzicija. Privremene zavjete položila je 15. kolovoza 1957., a doživotne 15. kolovoza 1962.
Nakon polaganja privremenih zavjeta ostaje u Kući matici i dobiva dužnost sakristanke u našoj samostanskoj crkvi sv. Vinka koju vrši godinu dana. Nakon toga Gospodin joj preko poglavarica povjerava službu kuharice u Dječačkom sjemeništu na Šalati. To je bila služba kojom je Gospodinu uzvratila ljubav u mnogim župama i samostanima počevši od Daruvara, franjevačkog samostana u Bjelovaru, Lovrečine, Đurđevca, Ozlja, Zlatara i Ljubeščice.
Zanimljivo je što su njezine odgojiteljice o njoj zapisale: „Bila je vedra, srdačna, požrtvovna, točna u obdržavanju dnevnog reda, savjesna u obavljanju povjerenih dužnosti. Imala je dobro srce za potrebe drugoga. Bila je promicateljica dobrote, uslužnosti i međusobne suradnje svima s kojima je živjela i radila.“ A ona sama u molbi za doživotne zavjete piše: “Svaki dan osjećam vruću želju za redovničkim životom i veliku ljubav prema Družbi. Molim se dragom Spasitelju i nebeskoj Majci za ustrajnost do smrti.“ I ustrajala je u lijepim ljudskim vrlinama i u redovničkom služenju do kraja života.
Godine 1991. ponovno dolazi u Lovrečinu gdje uz službu kućne poglavarice obavlja i sve što je potrebno u kući. Potom odlazi u Požegu, a zatim u Lužnicu gdje preuzima vrtne poslove koje uistinu obavlja srcem i s radošću. I sve tako dok su je služile njezine staračke ruke i srce. Godine 2017. dolazi u Kuću maticu umorna od rada svojih ruku, ali je i dalje zdušno i koliko su joj sile dopuštale pomagala sestrama u vrtu i kućanskim poslovima. U vrijeme odmora izrađivala je krunice sestrama i poglavaricama za njihove potrebe, a mnoge je krunice svojim vještim rukama i popravljala. Te krunice nisu bile samo lijepa zrnca, jer je s. Tarzicija bila i molitvena duša koja je svu snagu za rad i sva nadahnuća pronalazila u molitvi, a napose kroz susrete s Gospodinom u svetoj pričesti i svakodnevnom razmatranju Božje Riječi. Jednom prilikom je posvjedočila: „najvažnija je molitva jer ako ne moliš redovito, ako ne razmatraš Božju Riječ, nećeš moći nastaviti dalje“.
Istrošenih snaga u prosincu 2020. dolazi u kućnu bolnicu. U životu je bila marljiva, u bolesti i starosti strpljiva. U posljednjim mjesecima često je govorila kako je „trpljenje najveća molitva“.
Život s. Tarzicije bio je jedan ispunjen i predan život na slavu Božju. Za nju se može reći kako je budno čekala svoga Gospodara. Živjela je ne bježeći od križeva i noseći ih dostojanstveno kroz svoje djetinjstvo, teške ratne i poratne godine i odgovorno služenje svima kojima je kao sestra milosrdnica bila poslana. Svoju svjetiljku vjere ponijela je u vječnost.
Draga naša s. Tarzicija, Vaša duša svijetli pred Gospodinom redovničkim predanjem i sjajem ljubavi za bližnje, a mi vjerujemo da Vas je Gospodin uveo u puninu svoje ljubavi i mira jer ste ga ljubili. Svjetiljka Vašeg redovničkog života svijetli i nama. Svijetli nam Vaš život bez pridržaja. Hvala Vam za sve dobro učinjeno našoj Družbi.
Neka Vam Gospodin bude milosrdan i milostiv za sve slabosti i pogreške koje ste u svojoj ljudskoj krhkosti počinili, a uračuna Vam u pravednost sva dobra koja ste za Boga i bližnjega činili. Počivajte u miru Božjem!