U okrilju duhovnoga mira, tišine i ljepote Marijina dvora u Lužnici, od 26. veljače do 1. ožujka održan je susret sestara koje ove godine obilježavaju značajne obljetnice svojih redovničkih zavjeta. Bio je to hod zahvalnosti za 10, 15, 20, 30, 35, 40 i 45 godina vjernosti Gospodinu, kojem su se odazvale dvadeset i tri sestre iz naših triju provincija (Zagreb, Split, Sarajevo), svaka sa svojim jedinstvenim putem služenja, no ujedinjene u istom pozivu na milosrdničko poslanje.
Program je započeo u ozračju sestrinske ljubavi, srdačnim pozdravom vrhovne poglavarice č. m. M. Jelene Ikić, koja je u svom obraćanju naglasila važnost ovakvih susreta za snaženje identiteta i zajedništva Družbe. Istaknula je kako su jubileji živi znakovi Božje prisutnosti u svijetu i prilika da se iznova, s punom sviješću, ponovno izrekne „Evo me!“ Onome koji nas je prvi pozvao.
Duhovnu obnovu – razmatranja, koja su, uz euharistijska slavlja, bila srce ovih dana, vodio je vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo. Promišljajući nad dubokim i nadahnutim svetopisamskim tekstovima, vlč. Odilon prožeo je cijeli susret temom zahvalnosti promatrajući ju kroz različite vidove kršćanskoga i redovničkoga života.
Govoreći općenito, zahvalnost je u nagovorima vlč. Odilona zasjala ne samo kao ljudska vrlina, već kao temeljni duhovni stav koji preobražava svakodnevicu, liječi sjećanja i otvara srce za nove milosti. Sestre su bile pozvane ponirati u dubine vlastitoga poziva, prepoznajući Božju ruku u svim životnim dionicama – od prvih koraka u samostanu do zrele predanosti u kasnijim godinama. A vrlo pohvalno se izrazio i glede ovih naših godišnjih susreta o slavlju jubileja smatrajući ih pravim bogatstvom i potičući nas da ih brižno čuvamo da ne izblijede i postanu nevažni jer itekako imaju svoju vrijednost.
U trenucima zajedništva, u kojima se polet mlađih sestara susretao s mudrošću i mirom onih starijih, zrcalila se ljepota naše redovničke obitelji. Razgovori, zajedničke molitve i euharistijska slavlja postali su prostor u kojem se svjedočilo o ustrajnosti, kušnjama, radostima i milostima. Ta je radost zajedništva potvrdila da nas upravo međusobna podrška i zajednički hod čine snažnijima u poslanju.
Ovi dani u Lužnici nisu bili samo prisjećanje na prošlost, već istinska duhovna okrepa i prikupljanje snage za budućnost. Prožeta mirom kapele te tišinom i ljepotom prirode, svaka je sestra u svojoj intimi mogla još jednom zahvaliti za dar svog poziva.
Odlazeći svojim zajednicama, sestre jubilarke sa sobom nose obnovljen žar i duboku zahvalnost svima koji su ovaj susret omogućili, spremne nastaviti svoje služenje pogledom uprtim u Onoga koji je sama vjernost i put i istina.
