Družbu čine sestre koje su od Boga pozvane i koje zavjetovanjem postaju njezinim članicama i time dragovoljno prihvaćaju vodstvo i autoritet njezinih poglavarica.
Radi djelotvornijeg ostvarenja svrhe, koja je zajednička svim sestrama, Družba je u upravnom pogledu podijeljena na provincije i delegature, a one dalje na kuće.
Vrhovnu vlast u Družbi ima zakonito sazvan Generalni kapitul, koji je kao predstavničko tijelo cijele Družbe znak njezina jedinstva u ljubavi.
Redovitu vrhovnu vlast ima vrhovna poglavarica i obnaša je osobno, potpomognuta svojim vijećem.
Službu vrhovne poglavarice od 24. kolovoza 2023. vrši časna majka Marija Jelena Ikić.
Družba ima šest provincija i jednu delegaturu.
Provincija Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb
Na dan svog osnutka, 8. prosinca 1932. godine, Provincija Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb, svoj plodan apostolat vršila je na razne načine: u prosvjetno-odgojnim radom na svim razinama (u školama, obdaništima, dječjim domovima i sirotištima), zdravstveno-karitativnim radom (u bolnicama, domovima za starije i nemoćne te ostalim socijalnim ustanovama), raznim djelatnostima unutar redovničke zajednice.
Nakon Drugog svjetskog rata život redovničkih zajednica poprima sasvim drugo lice. Oduzete su im brojne škole i odgojne ustanove te velik dio imovine, pa je sestrama bilo potpuno onemogućeno prosvjetno-odgojno djelovanje. Mnoge su tada ostale bez posla, mnoge su morale svoje redovničko odijelo zamijeniti građanskim i zaposliti se u državnim ustanovama ili se uključiti u župni apostolat: katehizaciju, vođenje crkvenog pjevanja, uređivanje crkve i vođenje kućanstva svećenicima i redovnicima.
Iako je politička situacija bila vrlo nepovoljna, ipak je na brojne molbe roditelja godine 1975. otvoren u Kući matici u Zagrebu dječji vrtić. Djelovao je ilegalno, tj. bez odobrenja državnih vlasti, sve do godine 1995. Danas je zakonski registriran kao Dječji vrtić „Sveti Vinko“.
Zahvaljujući novim društvenim i političkim prilikama, godine 1995. Provincija obnavlja i svoju prosvjetnu djelatnost i otvara u Zagrebu Žensku opću gimnaziju s pravom javnosti. Provincija je 2007. godine otvorila Duhovno-obrazovni centar „Marijin dvor“, Lužnica.
Danas sestre rade u bolnicama i domovima za starije i nemoćne, poučavaju djecu vjerskim istinama u školama i na župama, rade u raznim crkvenim ustanovama.
Tražeći nove oblike milosrdničkog djelovanja u duhu svetog Vinka i potrebama vremena, Vrhovna uprava Družbe i Provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije – Zagreb prepustila je veliko imanje i dvorac u Lovrečini kod Vrbovca zajednici Cenacolo.
Web sjedište Provincije: www.milosrdnice-zagreb.hr
Provincija Majke Dobrog Savjeta – Rijeka
Sestre milosrdnice došle su u Rijeku 1858. godine. Nastanile su se u gradskoj bolnici i tu su osnovale svoju redovničku zajednicu. U tom primorskom kraju, u skladu sa svrhom Družbe, započele su služiti bližnjima vršenjem duhovnih i tjelesnih djela milosrđa u bolnicama, sanatorijima, sirotištima.
Političke prilike nisu ih štedjele. Nakon Prvog svjetskog rata, kada su ovi krajevi bili pod talijanskom vlašću, sestre su u bolnici naišle na velike poteškoće, jer se Vrhovna uprava Družbe nalazila izvan Italije. Zbog toga je, da bi sestre mogle nastaviti svoje milosrdničko djelovanje, 3. siječnja 1932. godine osnovana provincija sa sjedištem u Rijeci i stavljena pod zaštitu Majke Dobrog Savjeta.
Nakon Drugoga svjetskog rata djelovanje sestara u bolnicama svedeno je na najmanju moguću mjeru, ali se otvorilo novo polje rada – apostolat po župama: katehizacija, vođenje crkvenog pjevanja, vođenje domaćinstava na župama. Također, započinju djelovati u domovima za starije i nemoćne. Godine 1985. godine sestre proširuju svoje socijalno-karitativno djelovanje preuzimanjem službe u Caritasu Riječke nadbiskupije, a od 1994. vode Dom „Sveta Ana“ za žene i djecu, žrtve obiteljskog nasilja. Za vrijeme Domovinskog rata sestre su ulagale velike napore kako bi pružile pomoć i podršku najpotrebitijima, a u to vrijeme i mnogim prognanicima i izbjeglicama. Na molbu roditelja, koji su željeli upravo njima povjeriti na odgoj i čuvanje svoju djecu, otvorile su 1987. godine dječji vrtić u Rijeci, a 1998. i u Praputnjaku. Sestre od 1991. djeluju i u školama, a prepoznatljive su po svom radu sa siromasima i beskućnicima, napose u Kući utočišta u Rijeci, tj. u Depaul Hrvatska.
Provincija Navještenja Gospodinova – Split
Ova Družbina provincija osnovana je 1932. godine. Sestre dolaze u Dalmaciju davno prije osnutka Provincije: u Zadar 1874. godine., u Split 1875., u Dubrovnik 1878., a poslije i u druga dalmatinska mjesta i gradove. Na tim su prostorima sestre najprije radile po bolnicama, ubožnicama i sličnim socijalnim ustanovama, potom u raznim crkvenim ustanovama, u školama, zabavištima i obdaništima. Stanovale su u ustanovama gdje su i djelovale jer su svoj samostan imale samo u Sinju i od 1907. u Splitu.
Provincija je rasla brojem svojih članova i svojih samostana sve do početka Drugoga svjetskog rata. Tada se na tijelu Provincije otvaraju bolne rane. Ratni je vihor neke sestre pokosio i zameo im svaki trag, neke su napustile Družbu, a mnoge su se pod prijetnjom smrti morale na neodređeno vrijeme smjestiti kod svojih obitelji. K tome, komunistička je vlast počela oduzimati samostanska dobra i zabranila je sestrama bilo kakvo prosvjetno-odgojno djelovanje. Otkazi su slijedili jedan za drugim. Iz bolnica u Južnoj Hrvatskoj u poratnim je godinama otpušteno gotovo stotinu sestara. Ti su otkazi povlačili za sobom i oduzimanje prava sestrama na bolnički stan, a Provincijalna kuća u Splitu nije ih, nažalost, mogla sve udomiti. U tim i takvim prilikama neke su sestre, a po uputama crkvenih vlasti, prihvatile građansko odijelo i nastavile raditi u bolnicama, a stanovale su po privatnim stanovima. Druge su se pak uključile u župski apostolat kao voditeljice crkvenih zborova ili domaćice u župnim stanovima, samostanima redovnika i drugim crkvenim ustanovama. Prihvaćale su rado i dvorbu bolesnika po kućama gdje god je to bilo moguće. Tako su i u tim teškim vremenima pronalazile načina za iskazivanje milosrdne ljubavi potrebnima.
Stvaranjem nove države Hrvatske, demokratska vlast omogućila je sestrama nesmetano djelovanje u karizmi Družbe. Mogu ponovo nositi redovničko odijelo na svim mjestima svog djelovanja. Vraćena im je i mogućnost da u školama poučavaju djecu i mlade vjerskim istinama. Osobitom se ljubavlju, u tri vlastita dječja vrtića: u Kaštel Starome, Sinju i Zadru, posvećuju odgoju najmlađih nastojeći usaditi u njihova srca zdrav kršćanski duh i pripremati ih da budu graditelji civilizacije ljubavi.
Web sjedište Provincije: www.png-split.hr
Provincija Majke Divne – Sarajevo
Provincija Majke Divne – Sarajevo osnovana je 1974. godine pod imenom Bosansko-hercegovačka provincija sv. Vinka Paulskoga i nekoliko joj je puta mijenjano ime. Današnje ime dobila je 2005. godine odlukom XV. redovite Glavne skupštine.
Sestre milosrdnice došle su u Bosnu i Hercegovinu još za turskih vremena, točnije: 1871. godine, u Sarajevo. Svoje su djelovanje prvenstveno usmjerile na odgojno-obrazovnu djelatnost, odgoj djece i mladeži, a potom su postupno prihvaćale rad s bolesnicima. Porastom broja sestara i njihov je apostolat proširivao granice svoga djelovanja, otvaraju se nove filijale i nova polja rada.
Bilo je to vrijeme plodnog djelovanja i procvata, nakon kojega je došlo vrijeme kušnji, križa i patnje. Milosrdnički je apostolat, slikovito rečeno, sišao u katakombe. Nakon Drugoga svjetskog rata ateizam postaje službeni nazor na svijet, pa sestre tako postaju nepodobne za rad u prosvjeti. Oduzete su im sve odgojne ustanove i nekoliko samostanskih kuća. Sestre su u tom razdoblju morale preusmjeriti svoje djelovanje na novi oblik apostolata, prilagođen konkretnim mogućnostima. To je bio župski apostolat. Kako je vjerska pouka djece bila izbačena iz školskih programa, sestre na župama zajedno sa svećenicima privatno organiziraju katehizaciju djece i mladih i pripremaju ih za sakramente. Neke sestre preuzimaju i vođenje crkvenog pjevanja i sviranja ili pak rad u župskom kućanstvu. Unatoč svim neprilikama, najveći broj sestara djeluje u raznim zdravstvenim ustanovama i domovima za starije i nemoćne, jer su upravo taj način služenja bližnjima držale jednom od svojih glavnih zadaća.
Provincija je osnovana u tim prilično teškim uvjetima i prvi joj koraci nisu bili nimalo laki. Poslije su došla nova politička previranja, a onda nakon toga i strašni rat, koji je teško pogodio BiH. Zajedno s narodom i sestre su trpjele ratne strahote, teška krvava zbivanja, ubijanja i rušenja. Dvije sestarske kuće do temelja su srušene, a tri su pod prijetnjom agresora morale napustiti. Najteža tragedija bilo je mučenje i ubojstvo sestre Cecilije Grgić, koja je nakon svega bila zapaljena zajedno sa župnikom Filipom Lukendom u Presnačama kod Banja Luke.
Web sjedište Provincije: www.sestremilosrdnice.com
Provincija Krista Kralja – Argentina
Prvih pet sestara milosrdnica došlo je u Argentinu 30. srpnja 1934. godine na poziv fra Leonarda Ruskovića, OFM. Gospodin je dopustio da ih tog dana nitko nije dočekao u luci Buenos Airesa. Njihov život i djelovanje na južnoameričkom tlu bilo je od samog početka obilježeno patnjom i neizvjesnošću, ali Božja providnost nije nikada zakazala.
Kratko vrijeme stanovale su u penzionatu koje su držale sestre franjevke, da bi zatim iznajmile skromnu kućicu na Dock Sudu, siromašnoj četvrti Buenos Airesa. Odmah su se dale na posao i ubrzo započele rad s djecom.
Već 1935. godine počinju raditi i u bolniciu mjestu Guamini, te u sanatoriju za duševne bolesti u Ramos Mejía u neposrednoj blizini Buenos Airesa.
Osjetljive za potrebe ljudi, počele su razmišljati o gradnji škole. Zamisao su ostvarile uz mnogo napora sagradivši jednokatnicu na Dock Sudu, u koju su se uselile 1936. godine i koja je poslije dograđivana i proširivana. U njoj je smješten školski zavod Krista Kralja.
Neumorne i požrtvovne, godine 1937. sestre preuzimaju rad u bolnici u Marcos Juarezu i u traumatološkom sanatoriju “Doyen” u Buenos Airesu, te otvaraju školu u Orensu, na obali Atlanskog oceana.
Budući da iz godine u godinu raste broj sestara koje su slijedile hrabri primjer onih prvih pet, godine 1939. osnovana je Južnoamerička provincija Krista Kralja sa sjedištem na Dock Sudu, koja ubrzo širi svoju djelatnost i izvan granica Argentine.
Godine 1942., na poziv otaca isusovaca, otvara prvu svoju kuću u malom mjestu San Ignacio.u susjednoj državi Paragvaju, godine 1946., na poziv nadbiskupa Montevidea mons.Antonija Marije Barbierija, u susjednome Urugvaju preuzimaju njegu bolesnika u sanatoriju za duševne bolesti „Etchepare”, a godine 1948., ponovno na poziv otaca isusovaca, otvaraju drugu svoju kuću u Paragvaju – u Asunciónu, glavnom gradu te zemlje.
Djelovanje sestara napreduje, sestre žele oduševiti i druge za milosrdničko djelovanje. Budući da im pristižu prva domaća zvanja, godine 1949. u Villa Elisi otvaraju kuću za odgoj podmlatka (novicijat) i stavljaju je pod zaštitu Blažene Djevice Marije od Čudotvorne medaljice.
Južnoamerička provincija Krista Kralja prolazi kroz razdoblja raznih kušnji, ali s Božjom pomoću raste i širi svoju djelatnost. Godina 1997. ostat će posebno zabilježena u njezinoj povijesti, jer se te godine, 21. lipnja, podijelila na dvije provincije: Argentinsku provinciju Krista Kralja i novoosnovanu Paragvajsku provinciju Marije Kraljice Mira – sa sjedištem u Asunciónu. Godine 2005., na XV. redovitoj Glavnoj skupštini naše Družbe, ove su provincije preimenovane u: Provincija Krista Kralja – Argentina i Provincija Marije Kraljice Mira – Paragvaj.
Provincija Marije Kraljice Mira – Paragvaj
Povijest Provincije Marije Kraljice Mira – Paragvaj usko je vezana uz Provinciju Krista Kralja – Argentina budući da je do osnutka samostalne provincije u Paragvaju, 1997. godine, pripadala toj provinciji koja se nazivala Južnoamerička provincija Krista Kralja.
Prve sestre milosrdnice dolaze u Paragvaj, u mjesto San Ignacio, 1942. godine na poziv otaca isusovaca. Nastanile su se u skromnoj, za njih preuređenoj misijskoj kući, da bi se 1945. godine uselile u svoju kuću. Tu su razvile bogatu odgojnu djelatnost.
Godine 1948. sestre osnivaju redovničku zajednicu u Asuncionu, glavnom gradu Paragvaja, gdje su podigle školski zavod Prečistoga Srca Marijina (Colegio Inmaculado Corazón de María), središte bogate odgojno-prosvjetne djelatnosti, kao i sjedište Provincije.
Da bi odgovorile potrebama ljudi, otvarale su potom nove kuće u mjestima: St. Luis, Ciudad del Este, San Jose de los Arroyos, Santa Rita del Monday i Concepcion.
Delegatura Presvetih Srdaca Isusa i Marije – Rim
Prisutnost sestara milosrdnica u Rimu počinje 1924. godine, kada sestre preuzimaju brigu za domaćinstvo u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima.
Godine 1935. sestre Provincije Majke Dobrog Savjeta – Rijeka dolaze i započinju rad u klinici „Mendicini“ u Rimu, Centocelle, a godine 1941. kupuju i kuću na istoj lokaciji, gdje je danas središte Delegature Presvetih Srdaca Isusa i Marije – Rim, osnovane 1. studenog 1959. godine. Sestre su nastojale uvidjeti i osluškivati potrebe ljudi te su s vremenom otvorile dječji vrtić i dom za starice.
Uz socijalno-karitativnu djelatnost sestre su postupno razvijale i odgojno-obrazovnu djelatnost. Kako je broj djece sve više rastao, osjećala se potreba za izgradnjom i otvaranjem škole godine 1967. Škola je aktivno djelovala sve do 2020. godine, kada je zbog smanjenog broja upisane djece i nakon svih neuspjelih pokušaja da se djelatnost vrtića i dalje nastavi, konačno zatvorena.