Sestra Hironida Černigoj rođena je u Sv. Tomažu u Sloveniji 30. studenoga 1877. godine. Nakon završetka osnovne škole, već kao četrnaestogodišnja djevojčica, brinula se za jednu bolesnicu, nakon čije je smrti odlučila poći u samostan. Stupila je u Družbu sestara milosrdnica 1901. godine. Vrijeme novicijata provela je u Zagrebu, zavjete je položila 1904. godine.
Mnogi su svjedočili da je s. Hironida svetački i u ljubavi pomagala bližnjemu. Svoje služenje bolesnicima započela je u Družbinoj bolnici u Vinogradskoj ulici u Zagrebu gdje je djelovala dvadeset godina. Nakon toga odlazi u riječku bolnicu gdje radi na dječjem odjelu. Poslije Drugog svjetskog rata poslana je u Ičiće njegovati tuberkulozne bolesnike. Umirovljena, dolazi u zajednicu sestara u Vili sv. Vinka u Rijeci gdje pomaže sestrama u zajednici, a sve svoje slobodno vrijeme provodi u molitvi u kućnoj kapelici. U svojoj je zajednici izgarala kao svijeća koja gori i svijetli drugima. Njezin se život naglo ugasio 3. siječnja 1950. godine.
Čim se pročulo da je s. Hironida, umrla mnogi su svjedočili o njezinu krjeposnom životu. Tako je opisana kao uzorna, savjesna, točna i pobožna redovnica i bolničarka, uvijek sjedinjena s Gospodinom. Malo je govorila, a sestrinsku ljubav nadasve je cijenila i živjela. Bila je uvijek vesela, nasmijana i iskrena. Ljubila je siromahe, sve one koji su bili potrebni čovjekove ljubavi i pomoći. Bolesnici kojima je služila smatrali su je anđelom, sestrom koja zna prepoznati prave potrebe bolesnika i pomoći stručno, neumorno i ustrajno.
Preko pedeset godina, od zore do mraka, s. Hironida je pomagala trpećim udovima Isusa Krista. Kako je za života svima pomagala, takvom se pokazala i poslije smrti zagovarajući one koji su je zazivali u svojim nevoljama.