Sestra Kornelija (Armina) Horvat rođena je 22. prosinca 1886. godine u Koprivnici. U Družbu sestara milosrdnica stupila je 1925. godine, gdje je nakon redovničke pripreme položila svoje prve i doživotne zavjete. Gospodin joj je povjerio brigu za malene. Bavila se odgojem djece u vrtićima. Bila je, kako se to tada reklo »zabavilja«. Službovala je najprije u Daruvaru, a potom u Jelsi na Hvaru od 1927. godine.
Časne sestre: s. Kornelija Horvat i s. Dujma Grčić dočekane su u Jelsi vrlo svečano. Odmah su smještene u kući koju je sestrama milosrdnicama darovao Juraj Vidali te su provele u njoj sedamnaest godina služeći revno i požrtvovno djeci u vrtiću i narodu u mjesnoj crkvi. Uz njih su u vrtiću radile i civilne odgojiteljice. S. Kornelija istakla se ljubavlju i vještinom u odgoju brojne djece, a potom i organizacijom tečajeva ručnoga rada za djevojke koje je sama vodila. Posebno se odlikovala glazbenim darom. Svirala je orgulje, osnovala crkveni zbor za djecu i odrasle i time zadužila i grad Jelsu. Rad u vrtiću zabilježen je na staroj fotografiji koja prikazuje šezdesetak djece koja okružuju časne sestre i ostale odgojiteljice. Nastojanjem sestara otvorena je i Zanatska škola za djevojke u kojoj je sestra Kornelija bila učiteljicom. Padom Italije u rujnu 1943. u Jelsu uoči Stare godine ulaze partizani. Budući da u gradu nije bilo nikakvih oružanih snaga, partizani su odmah započeli uhićenja nevinih ljudi. Među prvima bila je s. Kornelija i svećenik don Jakov Račić. Njih je komunistička partizanska vlast mrzila kao dio Crkve u Hrvata. Uhićenja su vršena prema već unaprijed pripremljenim popisima i sadržavala su imena najčešće uglednih, obrazovanih i bogatijih ljudi. Osude na smrt bile su popraćene oduzimanjem imovine, što je i bio cilj komunističkog režima. (Neke od žrtava ubijene su još 1942. ili kasnije 1945.) Od strane partizana tijekom rata uhićeno je i ubijeno na Hvaru ukupno 98 žrtava. Uhićeni 1943. bili su zatočeni u kućama na Trgu sv. Stjepana u Hvaru te su noću odvođeni na razne lokacije na strijeljanje. Nakon mnogih ponižavanja i mučenja s. Kornelija Horvat i župnik don Jakov Račić s još šestero ljudi strijeljani su najvjerojatnije u razdoblju između 28. prosinca 1943. i 2. siječnja 1944. Nakon toga partizani su pobjegli s otoka jer su Nijemci zauzeli Hvar. Optužnica je, s velikom vjerojatnošću, pisana poslije izvršenja presude strijeljanjem i nosi datum 3. siječnja 1944. Sadržaj optužnice otkriva svu podlost, paklenu mržnju i lažljivost postojećeg režima. U optužnici stoji: s. Kornelija s još šest osoba optužena je kao glavni organizator špijunske mreže na Hvaru. Optužuju je da je sakupljala i skrivala u kući sestara 50 bombi i ostalo oružje koje je dijelila suoptuženima, da je nabavljala rakete pa dostavljala neprijateljima naroda kako bi pokazivala partizanski put… dakle, ubrojena je u ratne zločince i narodne neprijatelje. Navodi se dalje da su svi priznali svoje zločine i da se presuda izvršila.
Dokumentacija o partizanskim zločinima sve do propasti komunističke Jugoslavije dobro je skrivana u Sudu Staroga Grada na Hvaru i Povijesnom arhivu u Splitu, a danas se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu. Mnogo je toga uništeno. Za otkriće dokumentacije zaslužni su don Josip Franulić i osobito don Joško Šantić. Godine 2003. podnesen je zahtjev za rehabilitaciju nevinih žrtava hvarskoga martirija, ali je odbijen kao zastario. Časna sestra milosrdnica s. M. Blaga Bunčuga, inače rođena u Jelsi, u objavljenom svjedočenju don Joška Šantića 2014. godine donosi točne opise groba obitelji Zudeniga na hvarskom groblju. U taj grob, prema svjedocima, bačeni su posmrtni ostatci s. Kornelije i don Jakova Račića. Na starom zidu groblja (koji je sada obnovljen) još su se mogle vidjeti rupe od metaka kojima su ubijeni.
Godine Gospodnje 2014. postavljena je spomen-ploča na kući u Jelsi gdje je svoje najljepše i najstrašnije dane provela s. Kornelija Horvat zajedno sa s. Dujmom. Tom prigodom časna majka sestara milosrdnica s. Miroslava Bradica zajedno s učenikom iz vrtića s. Kornelije otkrila je spomen-ploču te u kratkom govoru istakla hrabrost svjedoka vjere koji su zauvijek upisani u naša srca i povijest Crkve u Hrvata.