Dragi Božji narode, braćo i sestre u Kristu, poštovane i drage sestre milosrdnice!
Radujem se ovom susretu i zahvaljujem Časnoj Majci što me pozvala da mogu zajedno s vama slaviti blagdan sv. Vinka. Kao hodočasnik iz Istre dolazim u ovu obnovljenu crkvu koju je, zajedno sa samostanom, s velikom ljubavlju dao izgraditi nadbiskup Juraj Haulik sredinom devetnaestog stoljeća.
Drage sestre, uz molitve i misne nakane za vas i za vašu redovničku obitelj, najiskrenije vam čestitam blagdan vašeg utemeljitelja sv. Vinka.
Čestitam vam također 180 godina prisutnosti u ovom gradu i ovoj mjesnoj Crkvi, što se vrlo lijepo uklapa u Jubilejsku godinu s molitvom da obnovljena duha na izvorima vjere, kao hodočasnici nade, nastavimo svoj hod prema budućnosti.
Visoka 180. obljetnica vaše prisutnosti u ovoj Zagrebačkoj Crkvi kao i blagdan sv. Vinka izvrsna je prigoda za molitvu i zahvalu. Bogu smo zahvalni za sve vas, za taj topli plamen ljubavi koji je zapaljen u srcu sv. Vinka i majke Lujze, koji su osnovali Kongregaciju za misije – lazariste te Kongregaciju djevojaka ljubavi – sestre milosrdnice. Plamen Božje ljubavi u ovo naše vrijeme, preko vas i vašega nesebična predanja, grije srca siromašnih, osamljenih, bolesnih, napuštenih, i uz Božju pomoć nastavlja putovati dalje, kroz sljedeće godine i stoljeća. Dok Bogu zahvaljujemo, danas zajedno s vama molimo da ne ponestane ulja u vašim svjetiljkama te vas zaručnik Isus, kada pokuca, nađe pripravne i vjerne, budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu.
S posebnim se pijetetom danas sjećamo pokojnih sestara Vinkove obitelji, moleći Gospodina da im podari mir i radost u vječnosti. Neka nam njihov primjer bude trajni podsjetnik i poziv da ne ljubimo riječju i jezikom već djelom i istinom (usp. 1 Iv 3,18). Posebno mjesto u našim mislima zauzimaju one sestre koje su žrtve raznih ideologija i terora, one koje su završile svoj zemaljski hod na raznim stratištima, poput jame Jazovke u žumberačkom kraju gdje su ubijene tri vaše sestre samo zato jer su služile Kristu u ranjenim vojnicima ne gledajući tko su i odakle su.
Sv. Vinko, bio je istinski glasonoša radosti (Iz 52,7-10), radosni navjestitelj Božje riječi, učitelj i svjedok Božje ljubavi koji je misionarskim žarom srca i duše učio od Isusa, prvo Učitelja Isusa, dobrog Pastira i nastojao biti milosrdni samaritanac. Svoje je duhovne sinove i kćeri, kao i svećenike svoga vremena, učio kako svijet može postati ljepši i svetiji. Božjom je riječju liječio rane braće i sestara u potrebi, osobito grješnike koji su mu dolazili i od njega tražili pomoć i savjet. Nije birao komu bi pomogao nego je primao sve one koje mu je Gospodin slao i koji su kucali na njegova vrata. Samo oslonjen na Kristovo Srce mogao je prepoznati duhovnu glad i žeđ, siromaštvo i bijedu svojih suvremenika.
Prisjetimo se, sv. Vinko je živio prije četiri i pol stoljeća. Bio je svjedok teškoga siromaštva i nepravdi koje su bile svakodnevica francuskog društva toga vremena. Nošen Kristovom ljubavlju, osluškujući volju Božju, na nov je način odgovorio na nove izazove i evangelizacijske potrebe Crkve. Nije stajao skrštenih ruku pred izazovima i kušnjama, pred istinskim „pariškim razvalinama“. Suprotstavljajući se nevoljama, kušnjama i izazovima djelovanja Crkve svoga vremena, izrastao je u istinskog diva kršćanske ljubavi, obnovitelja klera i apostola milosrdne ljubavi.
Papa Lav XIV. snažnim nas svojim glasom i primjerom pastira i učitelja ovih dana poziva na molitvu krunice za mir. Molitva je prvi i temeljni korak prema boljoj budućnosti, pa i onoj vječnoj. Dok se pitamo što nam je činiti, evo nam odgovora: sklopimo ruke i molimo. U tomu nam je izvrsni primjer veliki biskup Rima, blagopokojni papa Benedikt XVI., koji se odrekao papinske časti i nastavio služiti svetoj Crkvi kroz vjerno i ponizno molitveno služenje. To je istinska hrabrost, iskorak i poniznost: znati biti drugi, umjesto prvoga mjesta zauzeti tihu i poniznu molitvenu pozadinu u kojoj je velika milost prebirati otajstva Kristova te svoj život ravnati prema otajstvima Kristova života. Papa Benedikt koji je bio vrstan prvak Crkve, potvrdio je da znade biti i drugi.
Papa Lav XIV. obraćajući se skupini redovnika i redovnica u audijenciji prije nekoliko dana, reče: „Vaši osnivači i osnivačice bili su ljudi sposobni promatrati, procjenjivati, voljeti i zatim otići, čak i uz rizik velike patnje ili gubitka svega, kako bi služili braći u njihovim stvarnim potrebama, prepoznajući Božji glas u bijedi bližnjega… Usmjeravanje pozornosti na znakove vremena treba biti poticaj za poslanje. Bez toga otvorenog i pažljivog pogleda na stvarne potrebe naše braće i sestara, nijedna od vaših kongregacija nikada ne bi nastala“, ustvrdio je papa Lav XIV. Crkva ovu istu sposobnost i hrabrost očekuje od nas. Unatoč rizicima, pa i pod cijenu gubljenja svega, učiniti iskorak, baciti mrežu na drugu stranu, svjesni da će mreže ostati prazne ako se budemo uzdali samo u vlastite snage. Bez Isusa nema ulova niti ploda kao ni radosna života.
Osobiti je izraz ponizne vjere i ljubavi biti otvoren Duhu Božjemu, osluškivati volju Božju i razlučiti kako stare sadržaje kršćanske vjere ponuditi svijetu na nov, razumljiv, pogodan način, prihvatljiv duhu našega vremena. Za ovaj iskorak potrebna je vjera i nada i ljubav, a napose hrabrost. Jer je teško skrenuti s utrtih staza.
Spomenute riječi pape Lava XIV. inspirirane su na mislima blagopokojnog pape Franje koji je pozvao da se ne treba baviti arheologijom kopajući po prošlim vremenima, niti beskorisnom nostalgijom plačući za prošlošću nego se valja usredotočiti na sadašnjost te u ovom trenutku pronaći pravi način svjedočenja i naviještanja evanđeoske ljubavi. Sposobnost promatranja i procjenjivanja, rizik i spremnost na patnju i žrtvu, gubitak svega radi braće i sestara vrlo je važna osobina služenja koja je krasila svece otvorene za Božji glas i bijedu bližnjega. Do plodna i rodna milosrdna služenja u ljubavi, po uzoru na Krista Gospodina, dolazi se ponajprije na koljenima, poniznim koracima u molitvi i otvorenosti Duhu Božjemu koji vodi svoju Crkvu u svakom povijesnom trenutku pa i u ovom našem prepunu raznih kušnji i izazova.
Poštovane i drage sestre milosrdnice! Dobro nam je znano da biblijska imena u sebi kriju vrlo važna značenja, sadržaje i poruke. To je razlog zašto su biblijska imena najljepša. Jer su najsadržajnija. Bogu hvala da mladi bračni parovi sve više i više daju svojoj djeci biblijska imena. To je veliki znak. Ime nije samo fonetika, nego također sadržaj i poruka. I vaš naziv „milosrdnice“ svojevrsni je biblijski naziv. Milosrđe, milosrdna ljubav odnosno djela milosrđa kriju u sebi vaš pojedinačni i zajednički redovnički identitet. Sestra milosrdnica sestra je i majka svakom čovjeku: gladnom, žednom, siromašnom, utamničenom, osamljenom i ostavljenom. Milosrdnica je sestra koja poučava, savjetuje, tješi, bodri, prašta i strpljivo podnosi sve protivštine života.
Sve ove milosti sestra milosrdnica crpi iz srca Krista Gospodina i srca Majke Marije, uzorne vjernice, koja ne gubi nadu i ne prestaje srcem i dušom veličati Gospodina i radosno klicati Bogu svomu Spasitelju. Ovo su ideali koje je postavio sv. Vinko, vaš utemeljitelj nadahnut primjerom Isusa Krista našega Spasitelja.
U ovom ste samostanu, drage sestre, od samih početaka polagale i obnavljale svoje zavjete poslušnosti, čistoće i siromaštva, živjele i njegovale svoje zajedništvo, međusobno se radovale i pružale gostoprimstvo svima onima koji su kucali na vaša vrata. U ovoj ste crkvi slušale Božju riječ, čistile i krijepile svoje duše svetim sakramentima ispovijedi i pričesti. Ovdje ste crpili snagu za apostolat ljubavi. Neka ovo mjesto i dalje bude žarko ognjište ljubavi oko kojega se okupljaju mudre djevice koje radosno i vjerno čekaju svoga zaručnika kada pokuca da mu spremne otvore vrata.
Draga braćo i sestre! Blagdan sv. Vinka poziv je svima nama da si ponovno i ponovno posvijestimo kako prvotna zadaća kršćana nije govoriti o kršćanstvu nego živjeti kršćanske vrijednosti; svojim primjernim kršćanskim životom i milosrdnom ljubavlju pokazati značenje i sadržaj Kristova evanđelja. Nasljedujmo ovoga divnoga sveca čija su djela prepoznatljiva u životu i radu naših sestara milosrdnica koje su zadužile ovaj grad, ovu biskupiju i cijelu našu domovinu.
Sv. Vinko je svoj život prepustio vodstvu Duha Svetoga, zaronio u najdublje dubine evanđelja te iz tih dubina izvukao milosrdnu ljubav kao najveću poruku i osvježenje žednomu svijetu svoga vremena. Molimo njegov moćni zagovor jer sve ono što je on činio, potrebno je i našem vremenu.
Neka zagovara naše sestre milosrdnice i sve nas, da nas Gospodin snaži u vjeri i ljubavi, da svima nama, Crkvi i svijetu podari trajan mir i nepokolebivu nadu.
Neka nam sv. Vinko i Marija Majka Crkve izmole milost misijskoga duha i žara kako bismo poučeni primjerom sv. Vinka savladali umijeće kršćanske ljubavi i milosrđa prema svim ljudima u nevolji, prema misijama i misionarima, osobito prema bolesnima i nemoćnima.
Neka zagovara sve naše redovnice, redovnike i svećenike i ostale vjernike da svi ostanemo vjerni svom kršćanskom pozivu te nas Gospodar žetve obdari brojnim novim svećeničkim i redovničkim duhovim zvanjima, kao i hrabrim bračnim supružnicima koji će velikodušno biti otvoreni daru života. Radujmo se jedni drugima i darujmo svoje vrijeme Kristu u služenju braći i sestrama kako bismo na lađi naše Crkve u Hrvata plovili u sretniju budućnost. Amen.
27. rujna 2025.