U Villa Elisi, Argentina, 22. kolovoza 2025. blago je u Gospodinu preminula naša draga sestra M. CARMEN (Amparo) ÁLVAREZ, članica Provincije Krista Kralja – Argentina. Doživjela je 99 godina, a u milosrdničkom je zvanju 73 godine Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 23. kolovoza na groblju Campanario Jardín de Paz, u Florencio Vareli.
Sestra M. Carmen rođena je 13. siječnja 1926. u mjestu Santa Comba u Galiciji (Španjolska). Još kao vrlo mlada, emigrirala je u Argentinu zajedno sa svojom braćom u potrazi za boljom budućnosti. Prije stupanja u samostan 1951., nekoliko je godina predano radila. Redovničko je odijelo primila 2. veljače 1952., prve zavjete položila je godinu dana kasnije, 2. veljače 1953., a doživotne 1959. godine.
Već kao zavjetovana sestra, ostala je u Villa Elisi, gdje je radila u kuhinji i brinula se za vrt i domaće životinje. Godine 1956. bila je premještena na nekoliko mjeseci u zajednicu u Dock Sudu, kao pomoćnica u kuhinji. Tijekom tog razdoblja prošla je kroz tešku kušnju: nagovorena od strane svoje sestre i šogora, vlasnika hotela u Mar del Plati, otišla je s njima bez dopuštenja. Bio je to mjesec vrlo intenzivne unutarnje borbe jer nije imala dovoljno snage suprotstaviti se svojoj obitelji. Molila je Djevicu Mariju da joj pomogne vratiti se u zajednicu. Kada je primila pismo od provincijalne poglavarice, u kojem joj je objašnjeno da ne može živjeti izvan zajednice bez dopuštenja, s. M. Carmen nije dvojila: obavijestila je obitelj o svojoj čvrstoj odluci da se vrati u zajednicu i ostane vjerna svom redovničkom pozivu. Zajednica ju je primila s ljubavlju i razumijevanjem.
Godine 1958. premještena je u Orense, gdje je neumorno radila više od pedeset godina. Osim o kuhanju, s velikom se pažnjom brinula o vrtu. S vremenom je postala pravi stup zajednice koji je, svojim tihim i nesebičnim radom, podupirao odgojno-obrazovnu misiju. Susjedi, učitelji i ljudi iz okolice, duboko su je cijenili i smatrali dušom ustanove. Kada bi se organizirala neka važna tombola radi održavanja škole, bilo je dovoljno da „hermanita“ Carmen zatraži pomoć: stočari i poljoprivrednici velikodušno bi pomagali. Ona bi uzvraćala s istom predanošću, pripremajući svoje poznate puslice i ukusne kolačiće koje su svi voljeli.
Povodom 50. obljetnice škole svetog Josipa, novine iz Tres Arroyosa posvetile su joj poseban članak ističući njezin požrtvovni rad. Također je bila intervjuirana na lokalnom radiju, i u gradu i u mjestu Orense. U Tres Arroyosu organizirana je svečana večera u njezinu čast, kojoj su prisustvovali tadašnja provincijalna poglavarica, nekoliko sestara, civilne vlasti i brojni prijatelji.
Sestra M. Carmen nije znala što je odmor: više od pedeset godina naporno je radila u kuhinji i u vrtu. Ipak, s vremenom je njezino tijelo počelo osjećati umor. Zbog stalnog napora morala je biti hitno operirana zbog hernije. Liječnici su joj savjetovali da smanji fizičku aktivnost, no čim se oporavila, s entuzijazmom se vratila svojim dužnostima. S godinama je nekoliko puta morala biti hospitalizirana zbog iste i drugih zdravstvenih poteškoća.
Godine 2016., s velikom tugom, pristala je napustiti svoj voljeni Orense i preseliti se u Provincijalnu kuću. Tamo je ostala do svibnja 2019., kada je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja premještena u Villa Elisu. Oslobođena poslova i briga, s još većom predanošću posvetila se molitvi, premda bi se često sa zadovoljstvom približila kuhinji i pomagala koliko je mogla. Uvijek je održavala vezu sa svojim prijateljima i dobročiniteljima iz Orensa, koji su joj i dalje iskazivali svoju naklonost i zahvalnost.
Sestra M. Carmen bila je razborita redovnica, bistre pameti i s izvanrednom sposobnošću da ispravno procijeni ljude i situacije. S dubokom vjerom prihvaćala je svoja tjelesna ograničenja, nalazeći snagu u molitvi. Krunica, koju je uvijek držala u rukama, bila joj je utjeha i oslonac.
Posljednjih mjeseci mnogo je trpjela, unatoč stalnoj njezi sestara. Iskušana patnjom i predana Božjoj volji, čekala je konačni susret s Gospodinom, koji se zbio 22. kolovoza 2025., na blagdan Marije Kraljice u poslijepodnevnim satima. Iako je njezino zdravlje bilo krhko, njezina nas je smrt iznenadila, jer je tada sestra Ana María bila u agoniji. No, sestra M. Carmen ju je pretekla da je pričeka na nebu.
Zahvaljujemo Gospodinu za gotovo 100 godina života sestre M. Carmen i za više od sedam desetljeća vjernosti redovničkom pozivu i služenju Družbi. Vjerujemo da sada imamo još jednu zagovornicu na nebu, koja će moliti Gospodina za nova duhovna zvanja, da nastave Božje djelo u našoj Družbi.
Svjetlost vječna neka joj svijetli!