U Rijeci je 16. lipnja 2026. blago preminula naša sestra M. Smiljana Banić, članica Provincije Majke Dobroga Savjeta – Rijeka. Doživjela je 71 godinu, a u milosrdničkom je zvanju 53 godine Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 18. lipnja u Rijeci, na Kozali.
Sestra M. Smiljana Banić, krsnim imenom Pera, rođena je na blagdan Svih svetih, 1. studenoga 1954., u Otoku kod Sinja, od oca Ante i majke Ive, r. Bašić, kojima je Gospodin podario sedmero djece. Naša Pera rođena je kao drugo dijete svojih roditelja. Krštena je u župnoj crkvi sv. Luke u Otoku od župnika fra Bernardina Bajića, 7. studenog 1954.
Obitelj Banić, kao i mnoge druge obitelji u Otoku, svoju djecu odgajala je u ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku, gajeći posebnu ljubav i pobožnost prema Gospi Sinjskoj. Djetinjstvo je našoj Peri brzo prošlo jer je rasla u rodnoj kući uz igru s braćom i sestrama, uz torbu knjiga u školi i u određene dane u crkvi na svetoj misi i vjeronauku. Kod izbora zvanja na kraju osmog razreda, mlada Pera u zanosu svoje mladosti odlučila se za samostan, za „bile švore“, kako nas je njezino rodno mjesto nazivalo, pa je 26. lipnja 1969. došla u samostan sestara milosrdnica u Rijeku, u vrijeme provincijalne poglavarice s. Sibile Ladika. Zapisala je:
Odmah po dolasku u samostan bila sam poslana u Mali Lošinj i tu sam ostala sve do kandidature. Kroz to vrijeme kao i kroz kandidaturu upoznala sam život i rad sestara koje su radile sa svom požrtvovnošću i ljubavlju.
Oduševljena takvim primjerima sestara, mlada djevojka Pera 1972. ušla je u novicijat i dobila ime s. M. Smiljana. Prve zavjete položila je 1973., a doživotne 1978.
Kao mlada redovnica s. M. Smiljana vrši službu sakristanke u Provincijalnoj kući i pohađa srednju ekonomsku školu, a 1975. odlazi u Zemun gdje završava srednju medicinsku školu. Stručno osposobljena s. M. Smiljana započinje 1978. svoje milosrdničko poslanje u Domu umirovljenika na Kantridi do 1986. U tom vremenu upisala je i diplomirala Višu teološku školu na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.
U jesen 1986. s. M. Smiljana premještena je u Njemačku, u Aachen gdje započinje svoje novo poslanje radeći u hospiciju s teškim umirućim bolesnicima. O njezinu predanom radu i djelovanju u hospiciju, prilikom reorganizacije 2017. godine, kada se otvorio Odjel intenzivne njege na dvije etaže s 26 bolesnika u budnoj komi, a sestri M. Smiljani dodijeljena dušobrižnička služba, dobro i vjerno je o njoj posvjedočio svećenik mons. dr. Stefan Dueckers:
Sestra Smiljana se svjesno odlučila za rad u hospiciju. U toku desetljeća, koja već u kući radi, za bolesnike i radnike je vjerna i cijenjena pratilja.
A svoja sjećanja iz davne 1989./1990. s praktikuma u njezi u hospiciju u kući Hoern zapisao je:
Već tada, kod praćenja, primijetio sam često da s. Smiljana, ne samo svoju službu profesionalno radi, već sa velikom naklonošću i finim osjećajem za potrebe bolesnika vrši. Zahvalan sam joj na vrijednim uputama za moje dušobrižničko služenje jer se osjećalo da ona svoju službu iz duboke vjere ispunja.
Nakon 34 godine rada u Aachenu i povratka u Rijeku, u Provincijalnu kuću, 3. srpnja 2020., s. M. Smiljana svoje služenje nastavlja u kuhinji s ljubavlju kuhajući za sestre, ali potrebe zajednice i sestra promatra i vidi mnogo šire i uvijek je spremna pomoći riječju – savjetom i primjerom – djelom, ne samo kao zamjenica i prva savjetnica provincijalne poglavarice na sjednicama, već i u svakodnevnom susretu sa sestrama.
Dijagnoza s. M. Smiljane svima nam je teško pala. Dobro je znala što sve mora proći i da se strmim putem i na uska vrata ulazi u nebo.
Draga sestro Smiljana, bdijući uz tebe, nemoćno smo promatrali tvoju neizmjernu bol i duboku patnju. Gledali smo tvoje izgaranje, topila si se kao upaljena svijeća, i zato si svijetli trag ostavila svima nama. Učila si nas kako živjeti i kako umirati u Gospodinu koji ti je u tim preteškim trenutcima darovao svoju svetu prisutnost i blizinu po služenju i molitvi svećenika i tvojih sestara.
Pitala si i ljude i Gospodina – Dokle? Samo je Gospodin znao da će to biti do 16. lipnja 2026., da će ti to jutro svanuti u njegovoj svjetlosti. Gorjela si i dogorjela za svoga Gospodina, u svojoj žrtvi postala si mu slična.
Vjerujemo da si se vinula svome Gospodinu kao žrtva paljenica, da te Gospodin, kojega si svim srcem ljubila i kojemu si za života u bližnjemu služila, primio na ruke svoje i da te stavio u srce svoje da zajedno s njime živiš zauvijek u njegovu kraljevstvu koje ti je pripravio prije postanka svijeta. Mi vjerujemo i znamo da smrt nije kraj, da smrti zapravo i nema, postoji samo staza uspona od gnijezda do zvijezda.
Draga sestro Smiljana, tvoje sestre, sav tvoj rod, znanci i prijatelji mole za tebe Gospodina: Počivala u miru Božjem. Amen.