U Rijeci je na svetkovinu svetog Vinka Paulskoga, 27. rujna 2026., blago preminula naša sestra M. Pija Norac Kljajo, članica Provincije Majke Dobroga Savjeta – Rijeka. Doživjela je 85 godinu, a u milosrdničkom je zvanju 67 godina Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 2. listopada u Rijeci, na Trsatu.
Sestra M. Pija Norac Kljajo, krsnim imenom Anđa, rođena je 30. listopada 1940., od oca Ante i majke Tomice, rođ. Mačina, kao drugo po redu od devetero djece. O sebi i svojoj obitelji zapisala je: „Odgojena sam u zdravoj katoličkoj obitelji, gdje se svaki dan molilo zajednički, a bez krunice u rukama nije se nigdje išlo. Strogo su se poštivale Božje zapovijedi, pomagalo se siromahe i poštivalo starije. Kao najstarija pomagala sam majci oko čuvanja i odgoja mlađe braće i sestara. U našoj kući nije se nikada čula psovka. Plodovi molitve i zdravi kršćanski odgoj urodio je duhovnim zvanjem njihove djece. Uz mene i moju mlađu sestru Mariju, s. Irenu, u samostanu je i naš brat, fra Ivan, svećenik.“
Anđa Norac Kljajo kao mlada djevojka došla je u naš samostan u Rijeku, bilo je to 29. kolovoza 1958. Nakon jednogodišnje kandidature ušla je u novicijat i dobila novo ime, s. M. Pija. Prve zavjete položila je 1960., a doživotne 1965. godine.
Poslije zavjeta svoje redovničko djelovanje započinje u našem samostanu u Praputnjaku, zatim je poslušnost šalje u Buje, gdje u župi vrši službu sakristanke, a potom odlazi u biskupski dom u Poreču.
Radi školovanja ponovno je u Rijeci, zatim u Rovinju gdje završava bolničku školu. Nakon položene razlike 1970. kao medicinska sestra radi u bolnici u Ogulinu. U Rijeku se vraća 1972. gdje zasniva radni odnos u riječkoj bolnici na neurokirurgiji 10 godina kao sobna sestra i 15 godina kao glavna sestra odjela. U tom vremenu, u Zagrebu 1977., završila je i višu medicinsku školu.
Odlaskom u mirovinu 1996. naša sestra M. Pija marno nastavlja svoje milosrdničko djelovanje u Caritasu Riječke nadbiskupije punih dvadeset i pet godina.
Sestra M. Pija imala je trajnu jasnoću pogleda prema idealima koji su je doveli do dana kada je Gospodinu rekla svoj „da“ do konca života. Pod kraj života zapisala je: „Uz Isusa osobito štujem i Njegovu majku Mariju, posebno Gospu Sinjsku, kojoj posebno zahvaljujem što me prati na mom redovničkom putu, što svakodnevno osjetim. Poglavare sam uvijek slušala, iako se koji puta protivilo mojoj želji. Nakon što sam poslušala svaki put sam uvidjela da je to za mene bolje bilo.“
Danas se od naše s. M. Pije želimo oprostiti riječima sv. Pavla iz Prve poslanice Korinćanima: „Tako trčite da dobijete… neraspadljiv vijenac“ (9, 24-25).
Jer životni hod naše s. M. Pije milosrdnim stazama svetog Vinka Paulskoga, u okrilju naše Družbe, jest osobni odgovor na ljubav Očevu u Isusu Kristu. Njezin je život protkan tolikim svijetlim trenutcima kojima je svjedočila da su cilj njezina života vječne vrijednosti, to jest „neraspadljiv vijenac“.
Na svetkovinu sv. Vinka, u suton dana 27. rujna 2026., nakon velikih boli i patnje prispjelo je našoj s. M. Piji vrijeme odlaska u vječnu domovinu.
Draga s. M. Pija, mi Vaše sestre milosrdnice, sav Vaš rod, i svi koje je Gospodin stavio na Vaš životni put zahvaljujemo Gospodinu na prikazanom daru Vašega života, daru ustrajnog i vjernog svjedočanstva za Krista kroz nesebično služenje Bogu i čovjeku, radosno i predano življenje poslanja koje vam je povjerila naša Provincija i Družba. Želimo i molimo da pred milosrdnim Gospodinom radosno posvjedočite sa svetim Pavlom: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima nama koji s ljubavlju čekamo njegov pojavak“ (2 Tim 4, 7-8). Tako neka bude!
Počivala u miru Božjem.