U Zagrebu je 19. siječnja 2026., okrijepljena svetim sakramentima preminula naša sestra M. Timoteja Vukšić, članica Provincije Bezgrješnog začeća BDM – Zagreb. Doživjela je 88 godina, a u milosrdničkom je zvanju 65 godina Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 23. siječnja u Zagrebu, na Mirogoju.
Sestra M. Timoteja, Milka Vukšić rođena je 4. veljače 1937. u Drežniku, od oca Nikole i majke Reze, rođene Akmačić.
U svom životopisu ističe molitvu za osobno zvanje i kucanje na samostanska vrata. I ta vrata su se otvorila kod sestara milosrdnica. U Družbu je stupila 28. lipnja 1958. godine. Ulaskom u novicijat 15. kolovoza 1959. obukla je redovničko odijelo i dobila ime s. M. Timoteja. Privremene zavjete položila je 16. kolovoza 1960., a doživotne 16. kolovoza 1965. U molbi za obnovu zavjeta s. M. Timoteja napisala je: „Ljepota Zagorja puna je cvjetnoga mirisa koji diže čovjeka do vječne Ljepote, od kojega nam sve dolazi. On, koji nam sve daje, privlači srce moje da mu se dnevno kod žrtve svete mise, sve žarčom revnosti, žrtvujem i predajem u Njegovu službu.“
A u molbi za polaganje doživotnih zavjeta stoji zabilježeno: „Brzo prođe vrijeme mojih privremenih zavjeta u kojem sam često molila nebesku Majku Mariju i sklapala ruke pred Svetohraništem da dragi Bog, meni nevrijednoj, dade milost da izvršim svetu volju Božju.“
Njezine odgojiteljice o njoj pišu: „Uslužna je i susretljiva, uvijek dobro raspoložena. Iskrena je i otvorena. Sa sestrama je u dobrim odnosima. Dnevni red i sve redovničke dužnosti vrši točno i savjesno.“ Voljela je svoje zvanje pa je radosno i velikodušno, snagom svetih zavjeta i ojačana Božjom pomoći, svaki posao prihvaćala i vršila s jednakim raspoloženjem i zadovoljstvom. Sve je činila tiho, predano i vjerno iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
U duhu redovničke poslušnosti uglavnom je radila na gospodarstvu, u kućnim poslovima, u šivaonici, na porti i sve to bez pridržaja. Uslužnost, vedrina i urednost bile su joj vrline. Hrabro i predano služila je svima u potrebi gledajući pred sobom vječne vrjednote.
Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari, ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi, jednom je rekla sv. Majka Terezija, a naša s. M. Timoteja cijeli svoj život učila je prepoznavati veličinu ljubavi služeći u Ljubeščici, Zemunu, Lužnici, Valerovcu, Daruvaru i na kraju u Zagrebu. Iz njezina plemenita srca zračila je blagost, velikodušnost, dosjetljivost, radost i dobrota koja je osvajala mnoge s kojima je dijelila svakodnevicu. Molitva ju je izgrađivala i činila sposobnom za mnoga trpljenja i muke kroz koje ju je život vodio.
Nije gubila vedrinu ni u teškim trenucima. Prihvaćala je sve poteškoće kao sredstvo koje nam pomaže ostvariti ideal svetosti i sjedinjenja s Bogom.
U ožujku 2025. nemoćna i istrošenih snaga dolazi u kućnu bolnicu naše Kuće matice.
Kad su joj tjelesne snage oslabile, njezina duhovna pomoć nije izostajala. Za svoju je Družbu, Provinciju, Crkvu, mir u svijetu, kao i za sve one koji su se preporučivali u njezine molitve, rado prinosila Bogu svoje molitve i žrtve.
Gotovo redovito ljudski život čisti se kroz bolest i trpljenje. Ona je dodajući molitvu na svoje trpljenje i žrtve utirala stazu u vječnost posljednjih mjeseci svoga redovničkoga života.
Draga naša s. M. Timoteja, duboko smo uvjerene da Vaša duša ima istinsku puninu radosti jer se susrela s Gospodinom. Od rane mladosti želja Vas je vodila i dovela u Božju blizinu. Njemu su znane sve dubine Vaše krhkosti, ali i ljepota kajanja. Neka Vas uvede u svoj mir On kome ste posvetili cijeli svoj život. Neka pročisti sva Vaša nastojanja i djelovanja.
Počivajte u radosti Očeva zagrljaja!